Svake godine zadnje nedjelje u svibnju održava se manifestacija "Zarozgajmo na Ćićariji". To je smotra i izložba glazbala, nošnji i drugih specifičnih etnografskih predmeta istarskog sjevera, etno kuhinja tradicijskih jela i pića. Bugarenje je očuvan, specifičan način pjevanja, svojstven samo području Ćićarije.

Manifestacija "Zarozgajmo na Ćićariji" ima cilj očuvati tradiciju specifične izvorne narodne glazbe na Ćićariji zvano "Bugarenje". Izraz „bugarenje“ prvi su puta unijeli u stručnu terminologiju Ivan Matetić Ronjgov i Slavko Zlatić. Sami Ćići nikada nisu za svoje starinsko pjevanje rekli da je to bugarenje, već će reći da će „zarozgat“. Do današnjih dana bugarenje je ostalo gotovo neistraženo, neobrađeno i neobjašnjeno. Bugarenje je pjevanje u dvoglasju, a izvodi se skupno. Osnovni napjev u pravilu izvodi jedan pjevač na kojega se kasnije nadovezuju drugu (gornja i donja dionica). Karakterističan je završetak pjevanja padom donje pjevačke dionice. To je oblik pjevanja kod kojega se u osnovi pjeva lirsko-epski tekst i to na štokavici ili čakavici. Vjerojatno tekst u pjesmama bugarenja vuče korijene iz davnine.

Svatko tko je ijednom čuo bugarenje, složit će se da je to rustikalno i gromko pjevanje. Netempiranost bugarenja vrlo je izrazita. Sam smještaj Ćićarije u planinskom lancu sjeverne Istre, koji zatvara Istarski poluotok, daje obilježje bugarenja. To je područje kraškog dijela Istre, koje je od ljudi ovoga kraja stvorila gorštake otpora izražaja različite od ostalih stanovnika Istre. Tako je i bugarenje odolijevalo utjecaju izvana, te ostalo u pravdanom obliku.

Ćići su oduvijek bili odlični pjevači. Bugarilo se na svim mjestima Ćićarije, a pjevalo je staro i mlado. Povezanost Ćića s crkvom je velika, tako da i ona daje svoj doprinos u narodnom pjevanju. U Lanišću se i danas pjeva starinska maša koja je izvorno vezana s Ćićarijom i to je jedan oblik bugarenja.

Iz godine u godinu bugarenje je polako odumiralo i ostalo je vrlo malo onih koji su znali i koji su javno bugarili. Srećom, 1976. godine donekle je prekinuta ta tendencija i pod vodstvom Mladenke Šverko Cotić okupljena je ženska vokalna skupina Lanišće koja do danas djeluje, javno nastupa i njeguje bugarenje.

Nažalost, bugarenje polako odumire. Taj način pjevanja gubi bitku s modernom glazbom. Da nije Ženske vokalne skupine Lanišće, ona se već nekoliko godina ne bi više čula, iako narodna pjesma i ples Istre doživljava svoje ponovno rođenje. Sve je više onih koji pjevaju i plešu istarsku glazbu. To se ne može reći i za bugarenje jer je ono vezano samo za područje Ćićarije.

Slum je malo mjesto na Ćićariji. Freske u kasnogotičkom svetištu crkve sv. Mateja nedavno su otkrivene i restaurirane. Prema glagoljičkom zapisu na konzoli svoda, svetište se datira u 1555. godinu što i pripadajuće freske smješta među najmlađe u Istri.

Likovi su oblikovani u renesansnoj maniri, no ikonografski još pripadaju srednjovjekovlju. Prikazi svetaca i proroka nalaze se na zidovima prezbiterija te u rubnim poljima zvjezdastorebrastog svoda. Scene iz Kristološkog ciklusa: Navještenje, Raspeće, Uskrsnuće, te scena sv. Jurja koji ubija zmaja postavljena zrcalno prema onoj Kristovog silaska u Had, koja je uz Hrastovlje i Oprtalj jedini sačuvani primjer u Istri, nalaze se u središnjim poljima svoda. Iznad sadašnjeg oltara, nazire se Bog Otac, prikazan sa znakom kraljevske vlasti, vladarskom jabukom, kako blagoslivlja svojom desnicom.